Kao dijete, često sam sanjarila i fantazirala. Neki od snova su se ostvarili, neki nisu. Sanjarenje je ugodno i u sebi nosi pokretačku snagu. Donosi u misli želje i planove za budućnost. Ali kad sanjarenje pređe granicu i npr. iz ugode pređe u konstantnu brigu i kad ta briga prelazi u strah, …umjesto pokretačke snage pretvara se u omču koja nas guši i sputava.

Često nismo ni sami svjesni svojih misli. Da li smo skloni sanjariti,  „pripremati se za najgoru opciju“ ili smo u fazi blokiranosti od straha? Fantazije mogu biti korisne , ali jedino ako ste ih svjesni  i sudjelujete svjesno u njihovom postojanju ili ignorirate fantazije koje su u suprotnosti s vašom realnom sadašnjom situacijom.

Cilj koji želimo postići!

Moj današnji cilj je da vam pokažem kako možete poboljšati kontakt s unutrašnjim i vanjskim tijekom realnosti.  Cilj rada na sebi koji vam želim opisati pokazuje kako smanjiti preokupacije fantazijama koje  onemogućavaju kontakt s realnom sadašnjošću. Kako osvijestiti obrasce u ponašanju ? Kako osvijestiti ono čega nismo svjesni? Metoda koju vam nudim je osnova budističke ideje da je puna meditacija i koncentracija nad bilo čim put ka punom saznanju naše unutarnje prirode. Pa krenimo!

Krenimo!

Nije važno gdje ste u ovom trenutku. Važno je da promatrate što se u vama i oko vas događa. Pustite da vam svjesnost luta. Ako se vraća na istu točku, samo postanite toga svjesni. Ne analizirajte, već samo promatrajte.

Izaberite nešto od svega što ste uočili. To može biti npr. neki predmet, zvuk, osjećaj u tijelu. Promatrajte ga i probajte saznati o njemu što više. Kako izgleda? Gdje se nalazi? Od čega je napravljen? Što radi?….

Da ne bi mislima odlutali od zadatka, svoja zapažanja možete izgovarati na glas ili ih zapisati.

Sada se identificirajte s tim objektom i zamislite da ste vi on. Da bi vam bilo lakše izgovorite :“Ja sam….“ i nastavite pričati. Kao ovaj objekt, kako izgledate? Od čega ste napravljeni? Gdje se nalazite? Što radite? Što vidite oko sebe? Kako se osjećate? Kako izgleda vaša egzistencija?….  Eksperimentirajte što sve možete otkriti o ovom iskustvu u kojem ste taj objekt.

Apsorbirajte doživljeno!

Sada neko vrijeme apsorbirajte doživljeno. Nemojte analizirati i tumačiti, već samo promatrajte. Budite s doživljajem takvim kakav jest. Ostanite u kontaktu s njim.

Sad postavite sebi pitanje da li doživljeno ima veze s vama? Što je to i u čemu vidite sličnosti? Također možete osvijestiti koliko ste se stvarno uključili u ovaj eksperiment? Koliko doživljeno možete prihvatiti kao tvrdnju o nekim aspektima vašeg postojanja? Da li naslućujete da bi to moglo biti „nešto“ ili vidite sebe u doživljenom? Da li ste osjetili neki fizički signal ili niste ništa osjetili? Da li vaša angažiranost u ovom zadatku liči na vašu angažiranost u nekim drugim situacijama u kojima ste se našli?

Što sve možemo postići?

Odgovarajući na predložena pitanja , možete puno naučiti o sebi u ovom trenutku. Kad se identificiramo s nekim vanjskim objektom, u doživljaju smo ograničeni našim subjektivnim čimbenicima. Kad se identificiramo sa svojim unutarnjim procesima i stanjima, mnogo smo bliže sebi i manje smo ograničeni okolinom. Najveća vrijednost je kontakt s unutarnjim doživljajem. On nam priča o načinu na koji doživljavamo svijet, ali iz drugog kuta. Samo osvještavanje vlastitih obrazaca u ponašanju znači korak naprijed. A kad spoznamo nešto o sebi, na nama je da odlučimo kako dalje!

Ako vas je ovaj članak zainteresirao i želite spoznati nešto više o sebi, još uvijek stignete potražiti psihoterapeuta!