Zamišljam da smo na kavi i da vam pričam o svojim mislima. I da je tako rekla bi da mi je neizmjerno žao što više ne mogu raspoznati ljude! Žao mi je što ne želim više razgovarati s nekolicinom svojih prijatelja i poznanika za koje znam da su divni ljudi. To su ljudi s kojima sam provela divne trenutke. Izbjegavam razgovor jer ulazimo u teme gdje na svaku njihovu informaciju, mogu reći par informacija koje pobijaju njihove, a više ni sama nisam sigurna u poplavi informacija koje su točne ili netočne ili krivo protumačene, ili polovično izrečene, ili izvučene iz konteksta ili namjerno netočno iznesene ili….Naslučujete! Pričam o situaciji vezanoj uz covid.

I nisam sigurna iz kojih interesa netko prihvaća jedne informacije, a iz kojih druge. Kako ljudi dolaze do zaključka koja je informacija točna, a koja nije! Ako ste još uvijek “sa mnom na kavi” rekla bi vam da mi je jako teško i da sam tužna!. Nekako imam potrebu iskočiti iz svega, zaspati, prebaciti se u drugu dimenziju,

I pitam se: “Zar pandemija nije dovoljno težak teret? Potresi, poplave, požari!” Halllooo! Gdje je nestao čovjek? I vi što ste “sa mnom na kavi” da li se, kao i ja, pitate što čini čovjeka!

Ja sam prihvatila shvaćanje nauke da je čovjek fizičko biće za koje znamo da ima i dušu. Čak su joj izmjerili težinu! A istinska priroda svake duše je ljubav. Sila, snaga i energija ljubavi počiva i postoji sama po sebi unutar nas. I kao što je dio nas, tako ima potrebu i da proživljava i stvara iskustva ljubavi. Zato svatko od nas instinktivno želi proživjeti ljubav. Davanjem ljubavi dokazujemo da je imamo. A mislim da je svi imamo. Možda je neće svi shvatiti i prepoznati na način na koji je vi dajete ili vi nećete prepoznati tuđe davanje ljubavi, ali je svi imamo.

Pročitala sam priču da su bogovi htjeli nešto tako vrijedno skriti od čovjeka da je ne uništi, pa su je skrili duboko u čovjeku! Za svaki slučaj bogovi su ljudima dali oči koje gledaju prema van, a ne prema unutra!

Tako, neki od nas misle da je ne posjeduju i svim silama je žele pogurati od sebe!

Uz put želim podijeliti svoja iskustva u radu. Često vidim ljude koji se plaše ulaziti duboko u introspekciju jer se plaše što bi mogli tamo naći. Kakav apsurd!

Godinama ih drugi, ali i oni sami uvjeravaju da nešto s njima nije u redu. Istina je da ono autentično njihovo je jedino ispravno i gle apsurda…….. ne ide bez duše, a duša je ljubav sama po sebi! Ograničene “oči” to ne vide! Zato je rad na sebi tako težak.

Pronašla sam i ove prelijepe riječi F.M.Dostojevskog: “Voli sve što je Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve, Voliš li sve, opažat ćeš zagonetke u svim stvarima. A kada ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana u dan sve više shvaćati. I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve.”

Obuhvaća i ljude oko nas! Ljubav znači pružati, potporu, dobronamjernost, ljubaznost, brižnost. Pružati ljubav znači biti spreman pružiti pomoć. Kad dajemo ljubav mislima, riječju i djelom sami postajemo poljem ljubavi. I tada više nije važno koliko dajemo ili primamo ljubav jer smo dio najmoćnije sile.

I zato se ponovo pitam……što se dešava? Kakva zbrka!

Često čujem izjave o individualnoj slobodi. Iskreno jako se plašim da mi je netko ne oduzme! Ipak pitam se što je s mojom slobodom ako ona ugrožava druge? I pitam se što bi ja napravila da sjedim na “tronu svijeta”. Kakva zbrka! Nemam odgovor!

I ako ste još uvijek sa mnom na kavi, recite! Što bi vi napravili? Što nam skrivena ljubav u nama kaže?