Samopomoć

Zašto ova stranica?

Da bi znali da vam se nešto sviđa trebate to i upoznati. Zato sa vama želim podijeliti moje upoznavanje sa gestaltom. Jako dugo sam bila zanesena filmovima u kojima su stručne osobe pomagale ljudima koji su zapadali u razne psihološke probleme ili se jednostavno nisu snalazili u teškim životnim problemima ili jednostavno nisu znali kako dalje. Znala sam da bi to i ja htjela raditi. Iskreno, kad sam se uputila u edukaciju nosila sam sa sobom „torbu“ punu predrasuda i jako puno pitanja. Kad se vratim u te dane priznajem, nisam puno znala o tome što je psihoterapija i kako i kad pomaže. Danas oko sebe vidim puno ljudi koji također imaju slične stavove ili nikakvo znanje o tome što je psihoterapija. Teško se nose sa svojim problemima, a ne znaju da pomoć imaju na dohvat ruke. U Hrvatskoj danas ima jako puno ljudi koji su prošli razne edukacije iz raznih psihoterapijskih pravaca. Njihova pomoć im može biti nemjerljivo velika. Pitanje je koliko oni znaju o tome? Kod nas je to struka opterećena predrasudama i neznanjem. Da bi pomogla bar malo rastjerati „maglu“, odlučila sam o tome pisati na svojim stranicama. Dakle cilj mog rada je razjasniti u prvom redu kome se i kad obratiti za pomoć. Drugi cilj je pomoći onima koji nisu u stanju potražiti psihoterapijsku pomoć ili im je ona momentalno nedostupna. Ono što nudim sigurno ne može biti zamjena za psihoterapiju, ali može razjasniti neke momentalne nedoumice i pomoći da u momentu kad imamo problem proširimo svoju svjesnost o onome što želimo i problem sagledamo iz nekog drugog kuta. Kad nešto poznajemo lakše se nosimo sa biranjem puta kojim želimo krenuti.

Za početak: Kome se obratiti za pomoć?

Često čujem ljude koji ne znaju kome se obratiti. Pa da pojasnim.

Prva asocijacija je npr. psiholog. Imamo adolescenta s kojim teško izlazimo na kraj. Odlazimo kod psihologa. Najčešće je to osoba koja npr. radi u školi ili u nekoj drugoj ustanovi (domovi zdravlja ili socij. skrb). Psiholozi  obave testiranja, razgovorom dobiju uvid u problem i eventualno na temelju svog velikog znanja o ljudskom ponašanju, pruže klijentu savjet. Ljudi često dolaze po savjet i ujedno traže „paket za rješavanje problema“. Takvog paketa su često i u podsvijesti svjesni, ali ga ne prihvaćaju jer savjet je univerzalan i pitanje je koliko su spremni metode koje su savjetovanjem dobili, primijeniti.

Psihijatar je stručnjak kojem se možda obratimo ako imamo probleme za koje smatramo da su nastali radi poremećaja organskog podrijekla. Npr. muči nas nesanica, osjećamo se depresivno itd. Psihijatar je stručna osoba koja u kratkom razgovoru dijagnosticira „bolest“, postavi dijagnozu i prepiše lijekove. Ako imate sreće naletjeti na psihijatra koji ima više vremena ili volje, tada vas, uz lijekove, uputi na neku vrstu grupnog ili individualnog psihoterapijskog rada. Najbolje ste prošli ako ste stigli do psihijatra koji ima dodatnu edukaciju za psihoterapiju.

To isto vrijedi i za psihologe. Veliki broj psihologa odlučio se završiti dodatne edukacije psihoterapije.

Treća mogućnost je psihoterapeut. Da bi netko bio kvalificiran za psihoterapijski rad, mora proći dodatnu edukaciju. Pravo na dodatno educiranje imaju stručnjaci  različitih  humanističkih zanimanja. Pa tako osim psihijatara i psihologa imamo psihoterapeute koji su po osnovnoj struci socijalni radnici, defektolozi, pedagozi itd.

Često ljudima pokušavam objasniti što psihoterapeut radi uz pomoć usporedbe koja nije idealna, ali meni je dosta slična.  Što napravite kad slomijete ruku? Nakon što kirurg namjesti slomljenu kost, ide oporavak. Da bi ruku stavili u funkciju idete fizioterapeutu koji sa vama vježba i jača mišiće ruke. Dakle fizioterapeut vježba sa vama. Vi određujete tempo, a on vas gura naprijed pomalo pomičući vaše granice. Jednog dana ta ruka je ponovo u funkciji. Rad psihoterapeuta je sličan utoliko što psihoterapeut u svom radu pomaže da otkrijete svoje granice i da ih proširite i pogurate. Postoje više vrsta psihoterapeutskih pravaca. Neke poznam, a neke ne. Neću zato ulaziti u metode kojima se služe,ali ću vam pomoći da uz pomoć metoda kojima se služi gestalt, pomognete sebi. Ako želite saznati nešto više o gestalt psihoterapiji, možete pročitati na ovim stranicama.

Tu želim u kratko reći da je gestalt psihoterapija koja uz pomoć ljudskog kontakta (između klijent i terapeuta) i svjesnosti o onome što je sad, pomaže ljudima da spoznaju što žele, (a ne što moraju), da postave svoje granice, preuzmu odgovornost i pređu put iz onog što je sad u ono što bi htjeli da bude. Ono što dobar terapeut sigurno ne radi je savjetovanje. On vam pomaže da sami nađete odgovore. Vi ih znate, ali ih „ne vidite“.

Psihoterapijski rad je dugotrajan i u nekim fazama težak i bolan. U konačnici donosi velike promjene u pogledu na svijet i načine s kojima se nosimo sa problemim. Kad pronađemo način koji je samo naš, (bez “moram” i “trebalo bi…”) mijenja se i naš život i osjećamo da smo u skladu.

SAMOOSTVARUJUĆA PROROČANSTVA

Različiti ljudi imaju različite probleme. Kad bi sve ljudske probleme stavili u veliku košaru i morali zamijeniti svoje probleme s nekim drugim, što bi izabrali? Svoj problem ili nečiji drugi. Mislim da svi znamo odgovor.

Naši problemi su „domaći“. Njih poznamo i nosimo se s njima.  Što se desi kad se ne nosimo s problemom? Što bi napravio netko drugi na našem mjestu? Isto ili ima više opcija?

Zvonko Špišić je napisao i uglazbio super tekst . Za one koji ga ne znaju :

BICIKL

Ovdje se radi o dva kotača,  o dvije – tri štange i jednom sicu. Ovisi o tome kako tko shvaća, a zapravo stvar je o običnom vicu. Trebam bicikl na pola dana. Zašto ga trebam priča je duga. Važno je samo to da ga nemam, to jest bicikl, al’ imam druga. Stoput me zvao: „Daj stari svrati!“  On će bicikl sigurno dati. I tako eto u čvrstoj vjeri, po bicikl odlazim Peri.

Pero i ja smo bili ko braća. Sjedili uvijek u istoj klupi, pušili tajno u istoj šupi, od prvih praćki do dugih hlača. Sve je to krasno, u istoj klupi. A što ako Peri u glavu lupi pa kaže: “Ja ti bicikl ne dam. Ako ga trebaš – ti si ga kupi?“

Zar da mi Pero okrene leđa? Otkud mi pravo da njega vrijeđam. Da je bicikl od suhog zlata, pa ja ga trebam na dva-tri sata. Ne može Pero da se ne sjeti, bio je sa mnom u istoj četi. Pod kišom granata, u istoj borbi, nosili smo glavu u istoj torbi.

Međutim, bicikl nije granata, a već je prošlo i dosta od rata. Čovjek se mijenja i tko će ga znati. Hoće li dati – neće li dati. Ma tko, jel’ Pero? Što ja tu mlatim! Pero mi mora bicikl dati! Zar starog druga da on iznevjeri? Kome ću drugom ako ne Peri?

Kum sam mu sinu u crkvi bio kad nitko od naših nije to htio. Izgubih člansku zbog takvog gafa, al’ mi smo zvali čak i fotografa. I sad se tu grizem zbog jednog bicikla. Dok mahnito lupam na njegova vrata, on ništa ne zna, on pita: „Tko je?“ A ja mu kroz vrata dreknem svoje:

„Ja sam Pero, ja! Došao sam ti reći da ideš u vražju mater i ti i tvoj bicikl! Požderi si ga!“

Uvijek me oduševi jednostavnost teksta i način na koji je opisan ovaj obrazac ponašanja.

U gestaltu je jedna od glavnih koncepata biti svjestan što se dešava ovdje i sada. Koncept jako jednostavan i svima logičan, ali ga u svakodnevnom životu lako izgubimo iz vida. Prošlost je prošla, budućnost ne znamo i ne možemo kontrolirati i na koncu ostaje samo sadašnjost.

Nije mi namjera da objašnjavam teoriju relativnosti ( nije da mi je sve jasno), ali je na mene ostavila snažan dojam. Istočnjački mistici znaju to od davna. Činjenice govore da je sve na ovom svijetu dio i cjelina. Ako vrijeme ne postoji i ovisi kako o promatraču tako i o brzini, masi, gravitaciji, znači da ono što će se desiti već postoji, kao i ono što se desilo već je postojalo.

Dakle ako mi treba bicikl i želim ga, logikom stvari ovaj trenutak u sebi nosi elemente iste kao onaj koji će se desiti za par sati kad odem po bicikl. Želim bicikl i dobit ću ga.

Ali, ako u ovom momentu sumnjam da je Pero dobar prijatelj, taj „eho“ ovog momenta će se desiti kad dođem do njega i upitam za bicikl. Dakle, upali smo u obrazac samoostvarujućeg proročanstva i sami sebi podmećemo nogu. Iako bicikl želimo u ovom momentu uz njega nosimo i sumnju. Mi znamo da nešto želimo. Ono čega nismo svjesni su sumnje, strahovi. A sve ide u paketu. Da li želite dobiti milijun kuna na Lotu? Vjerujem da većina ljudi želi. A da li vjerujete da ćete dobiti milijun kuna na Lotu?

Danas postoje mnogi priručnici koji sugeriraju ponavljanje afirmacija kojima bi sebi pomogli da ostvarimo svoje ciljeve. Npr. kako da dobijemo bicikl. Mislim da su afirmacije dobre, ali mogu biti čisto gubljenje vremena ako nismo na čistu sa samim sobom.

A kako znati kako smo? Hoćemo bicikl, ali nešto nije u redu s Perom? Ili možda s nama?

Svjesnost je ono što nas može „usidriti“. Kad smo svjesni sebe i onoga što osjećamo tada smo na dobrom putu. Uz svjesnost ide samopromatranje. Da bi sebe doveli u stanje u kojemu ćete se okrenuti prema sebi mogu vam pomoći sljedeći naputci. Ključna pitanja koja treba sebi postaviti su:

  1. KAKO DIŠEM?

Obratimo li pažnju na disanje, pažnju s vanjskih podražaja okrećemo prema sebi. Dovoljno je par udaha i izdaha da uđemo u vlastiti unutarnji svijet. Pratimo ošit koji se širi i spušta. Otvara prostor plućima da se rašire i u sebe prime  više kisika. Slušamo otkucaje srca, nalazimo zgrčene mišiće koje možemo opustiti.

  1. ŠTO RADIM?

Gdje sam? Kako izgleda moja okolina? Koji je položaj moga tijela?

  1. ŠTO MISLIM?

Misli je nemoguće zaustaviti. Same dolaze i teže da se šire. Pustimo ih, ne odbacujemo ih, već ih nastojimo biti svjesni. One su teme koje nas zaokupljaju u sadašnjosti. Npr. naša misao je vezana uz Peru. Što to ja o njemu mislim?

  1. ŠTO OSJEĆAM UZ MISLI KOJE DOLAZE?

Kakav je osjećaj? Ugodan, neugodan. Gdje ga osjećam? U prsima, u grlu,…? Dajte mu ime. Da li je to tuga, strah, radost….?

  1. ŠTO OSJEĆAM U OVOM MOMENTU?

Da osjećaj dugo traje ili trebam nešto da mi pomogne. Npr. želite bicikl, ali se bojite da ga Pero neće dati. Dakle, osjećate strah. Što bi vam pomoglo da odagnate strah? Možda imate više rješenja. Pogledajte kako se osjećate uz svoja rješenja. Uz koja rješenja imate „grč u želudcu“? Uz koja rješenja ste mirni sami sa sobom?

  1. ŠTO DOBIVAM OD OVAKVOG RAZMIŠLJANJA?

Ako ste doživjeli situaciju sličnu kao s Perom, možda shvatite da volite biti „drama queen“ ili ste se toliko upregnuli u ideju da su svi ljudi loši i ne želite drugačiji stav. Što dobivate takvim razmišljanjem? Što gubite ako tako ne mislite? Možda je nečija pažnja nagrada ili možda samosažaljenje. Čemu nam to služi? Za što nam treba pažnja okoline? Kako sebi pomažemo kad se samosažalijevamo?

Ovdje sam se poigrala sa samoostvrujućem proročanstvu sa Perom. Ova tehnika pomaže i u drugim temama koje vas muće. Zato je toplo preporučujem. Svi odgovori su u vama.

One response to “Samopomoć

  1. Pingback: Samopomoć | psihoterapija marinac·

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s