Proljeće nije “otpočelo kišom” , kako pjesma kaže. Nešto sitno, nevidljivo, ne želim mu ni ime reći, zaustavilo je proljeće i naše živote. Ostajali smo doma i čekali da život ponovo krene. Teško razdoblje je iza nas, ali dolaze novi izazovi. Promatram sebe i druge. Promjene raspoloženja i nesanice su česte. Nastojimo biti optimistični i svak se nosi na svoj način. A najčešće nismo ni svjesni “pozadinskog filma” koji se vrti u glavi. A upravo taj “pozadinski film” upravlja nama. I dok se trudimo biti pozitivni, često se potkradu misli koje donose strah, tjeskobu, tugu. Neki od nas osjećaju paniku, neki tjeskobu, neki su u naletu energije (nakon naleta dolazi i pad)….Kako si pomoći?

Postavite sebi dva pitanja:

1. Kako se osjećam upravo sada u ovom trenutku?
2. Da li želim i dalje biti u tom raspoloženju ili biram nešto drugo?

Ako je odgovor na prvo pitanje nezadovoljavajuć i želite promjene, možete napraviti sljedeće:

1.Pogledajte što se dešava oko vas. Što upravo radite? Pogledajte gdje se nalazite?  Što čujete? Što vidite oko sebe? Postanite svjesni svoje okoline i sebe. Svrha je da skrenete pažnju s “teških” misli koje su najčešće vezane za budućnost ili prošlost. I jedno i drugo ne spada u SADA i s tim nemamo kontrolu. Jedino što daje sigurnost je SADA.

2.Ili obratite pažnju na svoje misli. O čemu razmišljate? Neka vaše misli budu kao film kojeg promatrate u sebi. Ne vežite se uz misli. Samo ih promatrajte, kako dolaze i prolaze.

3.Možete se pitati: Kako se osjećate? Misli koje se vrte u glavi izazivaju naše osjećaje koji se manifestiraju negdje u tijelu. Pa npr. mogu izazvati stezanje u prsima, grč u vratu itd. Zaklopite oči i promatrajte gdje se osjećaj tjelesno manifestira. Budite s tim tjelesnim osjetom. Promatrajte ga.

4.Ili možete obratiti pažnju na svoje disanje. Da li je ubrzano, plitko? Da li se borite sa zrakom ? Da li imate osjećaj da vam ne stane dovoljno kisika u plućima? Ako je vaše disanje otežano ili kao ovo opisano, nastojte razmišljati o disanju. Udahnite duboko i tada polako ispuštajte zrak. Potrudite se da ispraznite pluća što više. Kod sljedećeg udaha osjetit će te da lakše udišete. Nastavite u svom ritmu dubokim udahom i što dužim izdisanjem.

Drugo pitanje spada u kategoriju vlastitog izbora i odgovornosti. Možete nešto poduzeti ili ne. Odluka je na vama.

Ako spadate u kategoriju:”ne da mi se”, “ma od toga niš koristi” itd. htjela bi vas samo pitati : Što dobivate od toga da ne napravite ništa? Kako se to ne poduzimanje ničega odražava na vaše trenutno stanje?

Eto, toliko od mene! Nadam se da će nekome ipak pomoći i da će biti manje paničnih napadaja, tjeskobe, nervoze, histerije i da ćemo lakše sve prebroditi.

I na kraju,….uvijek stignete potražiti pomoć psihoterapeuta!