Moć izbora je jedna od najvećih moći koje čovjek posjeduje. Sve moje životne odluke, čine ono što danas jesam. Moj izbor škole fakulteta, zanimanja, bračnog partnera, prijatelja, mjesta stanovanja, brige ili nebrige o zdravlju….itd. Svi ti izbori trasirali su put kojim smo došla do ovog što danas jesam. Utjecali su na odabir stavova, morala, savladanog znanja. Često u svojoj praksi čujem rečenice koje počinju riječju “moram”. “Moram puno raditi jer …..” “Moram završiti fakultet jer….” Ne kažem da moji klijenti nisu u pravu, ali ono s čime se ne slažem je riječ “moram”. Pa u čemu je problem?

Za početak, kako nastaju ta silna “moranja”? Ja mislim da smo ih izgradili uz put. Počeli smo sa zadovoljavanjem roditeljskih traženja do traženja društva u kojem živimo. Često čujemo od roditelja “Ako ne budeš dobar đak , nećeš upisati dobru školu!” I to je točno. Na žalost iza toga se skrivaju mnogi problemi našeg školstva, ali ne želim o tome. Problem nastaje u trenutku kad to shvaćamo kao jedini izbor. Kad nemamo izbor, tada ono što i ne mora biti teško postaje teško. Kad nešto moramo, često predstavlja teret . Taj teret neki doživljavaju kao “što se mora nije teško” ,a nekima je nešto što “moramo”toliki teret da odustaju. Kad nešto “moramo” kao da netko drugi odlučuje. Dobili smo naredbu. Ne pitamo se tko je taj netko?

A da li je stvarno tako i kako sebi možemo pomoći?

Ako želite, na papir napišite pet rečenica koje izražavaju vaš stav i počinju s “Ja moram…..?

Npr. “Ja moram oprati rublje.””Ja moram ići na posao.” “Ja moram brinuti o svojoj obitelji.” “Ja moram disati.” itd.

Izgovorite ih na glas. Nakon toga iste stavove izgovorite na glas ali umjesto “Ja moram…”, neka rečenice počinju “Ja biram….”

Npr. “Ja biram oprati rublje.” “Ja biram ići na posao.” “Ja biram brinuti o svojoj obitelji.” “Ja biram disati”.

Nakon što svaku rečenicu izgovorite na glas mijenjajući prve riječi “Ja moram ” ili “Ja biram”. Promatrajte što se dešava u vama. Da li postoji razlika? Kako se osjećate kad izgovarate rečenicu s “Ja moram”, a kako s “Ja biram”. Što je za vas istina? Da li za svaku tvrdnju postoji alternativa! Stvar je u tome što nam se alternativa često ne sviđa i neprihvatljiva nam je. Npr. da li moram oprati rublje? Ako ga ne operem znam što su posljedice. Zato biram da operem rublje jer mi se posljedice ne sviđaju! To je moja odluka da izaberem ono što mi je prihvatljivo. Znamo da postoje ljudi koji ne drže do higijene. Tako biramo da operemo rublje jer ne želimo biti kao oni. Ali u stvarnosti to možemo!

Isto je i s brigom o obitelji. Mi biramo brinuti se jer nam je stalo do te obitelji. Biramo jer ne želimo npr, biti loši roditelji. Kad dajemo ljubav bolje se osjećamo. Veselimo se uspjehu svoje djece. Sve to radimo iz vlastite potrebe, a ne zato što moramo! To je naš izbor. Mi biramo biti dobar roditelj! Dobar čovjek!

Da li moramo disati? Odgovor svi znamo. Ako skočimo u zamrznutu rijeku, nećemo disati! Ne želimo posljedice ne disanja. Neki od nas biraju ne disati jer žele umrijeti. Biramo disanje jer donosi život.

Kad za svaku našu tvrdnju da nešto moramo osvijestimo alternativu, osvijestimo da MI biramo između loše alternative i onog što nam je prihvatljivo. Sama spoznaja da je to naš odabir osvještava našu odgovornost ,ali i skida teret “moranja”.

Iako se na prvu čini da djeca pod utjecajem roditelja ne mogu birati, i to je izbor. Npr. pred autoritetom se povinujemo ili postajemo buntovnici. Stvaramo obrasce koji nam pomažu da se lakše nosimo sa socijalizacijom. Često podsvjesno biramo svoje načine kako sačuvati “živu glavu”. I iako se čini da smo prisiljeni i da moramo, u biti uvijek biramo. Uvijek postoji izbor više mogućnosti, a mi biramo koji ćemo izbor izabrati.

I na koncu ne biramo tragedije koje nam se mogu desiti, ali biramo način na koji ćemo se nositi s posljedicama. Jedina stvar koju ne biramo je trenutak smrti.