Moja potreba da pišem o hoardingu proizašla je iz poznavanja jedne meni bliske i neizmjerno drage osobe. Dugo već promatram što to znači za svakodnevni život te osobe i na ovaj način pokušavam shvatiti i pronaći pomoć. A da bi društvo shvatilo i probudilo empatiju u sebi, mislim da je najbolje “ući u njihove cipele!”

Probajte zamisliti scenu. Imate stan u kojem se osjećate sigurno i zaštićeno. To je vaša oaza i utvrda. Tu su stvari koje upotrebljavate. Tu su stvari koje su vaši posjetnici na neke prošle lijepe dane, na drage osobe. Tu su predmeti koje ste prikupili za budućnost i koji će vam pomoći kad “zaškripi“. Jednom riječju, stvari koje su vam važne i čine cijeli vaš život.

Jednog dana dolaze neke osobe koje vam govore da te stvari treba baciti. To objašnjavaju nekim razlozima koji vama nisu toliko bitni. Ne slušaju vas i krenu izbacivati i odnositi sve ono što vama tako puno znači. Sa svakim pojedinim predmetom nanose vam bol koja se javi kad nam odlazi netko drag ili kad ta draga osoba umire. Upravo te jake emocije osobu koja pati od hoardinga sprečava da se riješi stvari koje posjeduje iako su joj u tom trenutku za druge nepotrebne ili su za druge osobe bez vrijednosti.

 Hoarding je u našem društvu neprepoznat kao veći problem. Ali što više ulazim u problematiku, oko sebe primjećujem ljude koji imaju slične probleme izražene u većoj ili manjoj mjeri.

Neki sebe nazivaju kolekcionarima ili svoje ponašanje objašnjavaju kao „šteta je baciti,…možda zatreba“. Sve je to dio njihovog projekta koji će pokrenuti u nekoj budućnosti. Razlozi skupljanja su različiti i nisu problem ako negativno ne utječu na svakodnevni život.

Čovjek hrčak

 Izraz hoarding je engleski naziv za kompulzivno skupljanje. U zapadnim zemljama (npr. SAD), problem je prepoznat i već su provedene neke studije koje su pomogle da se nađe način koji bi pomogao osobama koje se bore s hoardingom. Neka znanja koja sam stekla čitajući stranu literaturu, ali i vlastita razmišljanja prenijeti ću u ovaj tekst.

RAZUMIJEVANJE HOARDINGA – UZROCI I POSLJEDICE

Hoarding najčešće počinje već u ranoj adolescenciji, ali simptomi često nisu prepoznati, pa tako niti liječeni. Neki podaci govore da se hoarding javlja u 2-5 % odrasle populacije. Taj postotak sve više raste.  Moguće je da se javi i u starijoj dobi, ali rjeđe. S godinama se simptomi pojačavaju i u poodmakloj dobi  je problem često  teško rješiv.

Etiologija nije sa sigurnošću utvrđena, ali čest slučaj su različite traume koje osoba proživi. (traume iz djetinjstva, raspad obitelji, smrt drage osobe….). Ponekad neke od simptoma nalazimo i kod drugih teških psihičkih stanja kao što je depresija ili shizofrenija.

Problem je dodatno težak jer osobe koje pate od hoardinga svoje stanje ne smatraju problematičnim, pa tako niti ne traže pomoć. Iako njihovo stanje uveliko utječe na kvalitetu njihovog života često odbijaju pomoć. Pretrpani prostori ugrožavaju zdravlje i uskraćuju kvalitetu života. Pretrpane kuhinje u kojoj se ne može spremati hrana, pretrpani stolovi , pretrpani krevet na kojem se ne može spavati. Pretrpana kupaonica i wc u kojoj se ne može kupati i obavljati nužda. Rezultat je zanemarivanje higijene, loša prehrana, ne uzimanje lijekova kod onih koji ih trebaju. Sve to ugrožava zdravlje. Česti su padovi i lomovi kostiju. Tu je također opasnost od zaraze ili požara.

Hoarding se loše odražava i na osobe koje žive s njima ili u njihovoj blizini. Obitelj ili susjedi su ti koji često prvi zatraže  pomoć od strane institucija. Osobe koje pate od hoardinga su nesvjesne utjecaja na njih i njihovo zdravlje i često su u otporu prema promjenama. Njihovo ponašanje i nemoć koju obitelj i okolina osjeća su često razlog da ljudi odustaju i odlaze. Obitelj ne može živjeti u takvim prostorima. Prijatelji ne dolaze jer ih niti osoba koja ima problem sa hoardingom ne zove jer se možda srami. Susjedi su bijesni jer žive u blizini dvorišta koje podsjeća na smetlište. Rezultat je socijalna izoliranost. Osobe s poremećajem hoardinga često živi sama i u izolaciji.

Razmislite! Da li oko vas postoji neka osoba koja ima problem s viškom stvari? Kako živi? Da li treba pomoć ili prisilno tjeranje od društva? Na žalost, to je čest slučaj . Naše društvo još uvijek ne prepoznaje problem. Agresivno reagiranje institucija kao što su Komunalna inspekcija, policija, Centri za socijalnu pomoć često dovode do još teže situacije. Izazivaju revolt i ljutnju, “potapaju” osobu koja ima problem s hoardingom, izazivaju depresivna stanja, a ponekad i odustajanje od svega , pa i od života.

 Da bi prepoznali hoarding, trebamo znati simptome.

SIMPTOMI HOARDINGA – KAKO PREPOZNATI PROBLEM :

1.skupljanje stvari bez obzira da li nam trebaju ili ne

Prazna ambalaža, reklamni letci, odbačen namještaj, stara bijela tehnika, jeftini tekstil , stari automobili, dijelovi automobila, bicikli, životinje……..jednom riječju sve što je dostupno ili odbačeno. Neki od hordera kupuju i skupljaju skuplje nove stvari što je dodatan problem jer ih financijski iscrpljuje. Stvari se prikupljaju impulzivno. Potreba za skupljanjem pojačava se u trenutcima stresa. Prikupljanje donosi ugodu olakšanja napetosti. Velika je sličnost sa svim ovisnostima.

2.gotovo nemoguće otpuštanje stvari

Iako prikupljene stvari nisu momentalno potrebne (a pitanje je da li će ikad i biti potrebne ), jak je otpor u rješavanju i otpuštanju istih (prodaja, doniranje, bacanje u smeče). Uzroci su različiti. Nekad je to naučeni obrazac ponašanja koji je proizašao iz neimaštine i straha da se neimaština ne ponovi. Nekad je opravdanje u stavu „možda će zatrebati“ . Nekad su to stvari koje ih vežu za neku dragu osobu ili događaj. Opravdanje je uvijek prisutno kao i objašnjenje razloga za prikupljanje. Otpuštanje prikupljenih stvari prati jak osjećaj nelagode, stresa, nervoze, straha, tuge. Jaka negativna reakcija je često prisutna i kad netko drugi dira prikupljenu „imovinu“. Razvija se osjećaj napada na suštinu i svrhu prvobitnog zadatka, prikupljanja ili nabave, koju horder osjeća. Po njemu je prikupljanje osjećaj ostvarivanja nekog višeg cilja za njegovu budućnost.

3.Dezorganizacija                                                                                        

Prikupljene stvari se gomilaju, zauzimaju stambene prostore, a pri tome ne postoji red oko pospremanja, nalaženja mjesta i sortiranja.  Za osobe koje pate od hoardinga karakteristično je da imaju poteškoće s donošenjem odluka. Npr: „Ako mi ova stvar sada ne treba, a možda će mi zatrebati, da li da je negdje spremim? Gdje da je spremim? „ Rezultat je „pospremanje „ na prvo slobodno mjesto. Rezultat toga je nesnalaženje kod trženja predmeta koji stvarno trebaju.

KAKO POMOĆI OSOBAMA S POREMEĆAJEM HOARDINGA

Osobe s poremećajem hoardinga ne vide problem u svom ponašanju. Njihov problem i nisu sakupljeni predmeti koji zatrpavaju njihove domove. Problem je u dubokim emocijama s kojima se bore. Zato je i rad s takvim osobama težak i  kompleksan, ali nije nemoguć. Veliku ulogu imaju članovi obitelji ili osobe koje su emocionalno bliske horderu. Prostori se mogu na silu očistiti, ali emocionalni prostor u osobi koja pati od hoardinga i dalje ostaje zagušen lošim emocijama.

Ljudi prihvaćaju  pomoć i promjene ako im pružimo pomoć koja će uzeti u obzir i njihove emocije. Ako im damo realan i ostvariv cilj, te ako im damo valjani razlog da srede svoje prostore i prestanu sa starim navikama.

Zato je potreban dugotrajan i strpljiv rad kroz psihoterapiju, suradnja s obitelji i dragim osobama.

O načinima kako pomoći osobama s poremećajem hoardinga, pisat ću i dalje u sljedećim člancima. Nadam se da će biti od pomoći. U SAD bilježe porast osoba s ovim problemom. Ne bi me iznenadilo da se to počne i kod nas dešavati. Pa predlažem da više obratimo pažnju!