I ja sam u jednoj fazi života bila Petar Pan. Možda i vi imate slična iskustva. Završetak školovanja, brak, roditeljstvo!!!! Sve ozbiljno i zahtjevno. A djetinjstvo i mladost puni slobode, avantura i romantike! Teško se toga odreći. Ali prođe i tada dolazi sigurnost, samopouzdanje, i neka druga vrsta slobode. Biti odrastao i nije tako teško. Kontrola je, ili bi trebala biti, u našim rukama. No, postoje osobe za koje to nije slučaj. One teško i gotovo nikad ne odrastu.

“Sva djeca odrastu osim jednog djeteta” J.M.Barrie

I tako Petar Pan priča o sebi:“Ja nikada ne želim odrasti”, rekao je uzbuđeno. “Želim zauvijek ostati mali dječak i zabavljati se. Zato sam pobjegao u Kensingtonski vrt i dugo, dugo živio među vilama.” J.M.Barrie

Što je sindrom Petra Pana

To su bili ulomci iz knjige “Petar Pan” pisca J.M. Barrie napisana 1911 god. Po knjizi koja je napisana nakon scenarija za predstavu 1953.god. napravljen je i crtić u Disney produkciji.

Dr Dan Kajli skovao je ovaj pojam u svojoj knjizi iz 1983. “Sindrom Petra Pana: Muškarci koji nikad ne odrastu”. Godinu dana kasnije objavio je knjigu “Vendina dilema”, o poteškoćama mladih žena u vezama s “Petrom Panom”.

Sindrom Petra Pana nije psihološki kategoriziran kao poremećaj, ali u novije doba sve više osoba poprima simptome koji su karakteristični za ovu vrstu ponašanja. To su u velikom broju muškarci koji odbijaju odrasti. Takve osobe odbijaju da preuzmu odgovornosti koje dolaze s odraslom dobi, imaju poteškoća u održavanju zdravih odnosa i pate za mladošću. Rezultat toga je često mijenjanje poslova, poteškoće u uspostavljanju dužih i kvalitetnih emocionalnih odnosa. Mnogi od nas su se našli u periodu života kad je prelaz u odraslu dob bio izazov (npr. vječni studenti), ali taj period prođe. Kod sindroma Petra Pana taj prelaz je puno duži ili pak traje cijeli život.

Kao i Petar Pan, to su osobe simpatične, zaigrane, komunikativne, osvajaju svojim šarmom, a s druge strane su egoistične, samožive s nedostatkom empatije. Skloni su druge okriviti za svoje neuspjehe i nisu u stanju izraziti svoje emocije. Te karakteristike ih svrstavaju u osobe s narcisoidnim crtama ličnosti, a ponekad te karakteristike prelaze u narcisoidni poremećaj.

Sindrom Petra Pana sve je više prepoznat u današnje doba i premda se češće pripisuje muškarcima, sve je više žena sa sličnim simptomima. Problemi odrasle dobi zajednički su za oba spola. Prelazak u odraslu dob je proces koji traje. Često duže traje, ali u konačnici biva prevladan.

Obilježbe odrasle osobe bi bile završetak školovanja, prihvaćanje posla, brak, roditeljstvo, riješeno stambeno pitanje. U današnje doba kriteriji odrastanja se teže ostvaruju (produženo školovanje, kasnije stupanje u brak i roditeljstvo, rješavanje stambenih pitanja). Zato se treba postaviti pitanje da li se radi o objektivnim okolnostima ili o sindromu Petra Pana?

Simptomi

Prepoznavanje simptoma i priznavanje njihovog postojanja, u psihoterapijskom smislu, znači 50 % odrađenog posla. Dakle, simptome sindroma Petra Pana možemo opisati kao:

1. Poteškoće s odgovornostima i predanošću koji se najčešće vide kroz posao i karijeru. Često su apatični, odgađaju obaveze, često kasne.
2. Oslanjanje na druge.
3. U prijateljskim odnosima imaju poteškoće u sklapanju kvalitetnih prijateljskih odnosa što može izazvati i anksioznost.
4. U emocionalnim vezama često biraju partnerice koje imaju karakteristike brižnih osoba. To su karakteristike slične majčinoj. Biraju partnerice koje su ovisne o njima. Često nisu u stanju održati dugotrajne kvalitetne veze, pa mijenjaju partnerice kad dosegnu nivo koji traži predanost .
5. U odnosu prema muškim autoritetima imaju probleme, a odnos s ocem je često distanciran.
6. Izbjegavaju i teško podnose kritike. Ne prihvaćaju svoju odgovornost za vlastite greške i krivnju svaljuju na druge.
7. Prisutan je strah od usamljenosti
8. Nesvjesni su svoje taštine i egocentričnosti
9. Njihove emocije su često tupe ili neprimjerene. Ispoljavaju bijes umjesto ljutnje i skloni su nekontroliranim ispadima
10. Ovi simptomi imaju i dublje negativno značenje. To su česti osobe koje odustaju od vlastite intuicije, ne cijene vlastite vrijednosti i nemaju vlastite granice. U isto vrijeme, prestaju vjerovati drugima. Rezultat toga je da prestaju dijeliti svoje vlastito ja jer u podsvijesti imaju loše mišljenje o sebi. Tada biraju biti neovisni i samoživi.

Mogući uzroci

Premda nisu razjašnjeni uzroci, po dr. Killey jedan od uzroka je prezaštićivanje djeteta koje rezultira shvaćanjem da ta zaštićenost treba trajati za cijeli život. Simptomi se javljaju najčešće u dobi oko 11 ili 12 godine života. No postoje i neki drugi suptilniji uzroci kojima su osobe sa sindromom Petra Pana moguće bile izložene u djetinjstvu. Neki od negativnih utjecaja roditelja su:

1.Manipulativan način komunikacije. Umjesto istine i pomoći djetetu da se lakše nosi s poteškoćama , dijete dobiva komentare tipa:” Ne vidiš dobro!” “Previše si osjetljiv!” Rezultat toga je stvaranje osobnosti koja nije u stanju uočiti opasnost kad se pojavi.

2. Krivica je uvijek na djetetu. U nemogućnosti da preuzmu vlastitu odgovornost, roditelji za sve krive dijete i tako dijete uči da na sebe preuzima odgovornost drugih.

3. Roditeljska ljubav je kondicionirana: “Ako se pokoriš, voljet ću te!”

4. Da bi kontrolirali dijete, roditelji prelaze njegove granice. Ako se dijete pobuni, roditelj u njemu budi osjećaje krivnje i srama. Stalno stavlja dijete u situacije da se preispituje.

5. Roditelji kažnjavaju dijete kad pokaže želju za vlastitim potrebama. Tako dijete sebe i svoje potrebe stavljaju na kraj.

6.Odrastati uz roditelje koji su često u emocionalnom kaosu, za dijete znači prihvaćanje kaosa kao normalnog stanja.

Pitanja koja bi mogli postaviti

Ako vam je nešto od ovih simptoma poznato i pitate se jeste li i vi Petar Pan, to je dobar znak. Ako poznate nekog sa sličnim simptomima, možda ćete ga bolje razumjeti i za sebe lakše donijeti odluku kako dalje u postojećem odnosu.

Da bi ta svjesnost bila veća i potakla neke promijene, mogli bi sebi postaviti sljedeća pitanja:

1. Kakav sam pod pritiskom?
2. Kako reagiram kad nije po mom?
3. Da li pokazujem sebičnost i da li se služim manipulacijama da bi bilo po mom?
4. Da li preuzimam odgovornost za svoja djela?
5. U čemu izbjegavam istinu?
6. Što me u tome sprječava?
7. Koje odgovornosti odgađam? Koja će biti cijena toga?

Kada potražiti stručnu pomoć

Mnogi od nas se ponekad susretnemo s problemima u komunikaciji s bliskim osobama. Neki od nas teže pronalaze posao na kojem smo zadovoljni. Neki od nas ponekad zaboravimo na svoje obaveze. I sve je to ljudski dok ne stvara teže i dugotrajnije probleme. Međutim, ako osoba stalno smatra održavanje zdravih odnosa i odgovornosti odrasle dobi izazovnim, možda je dobra ideja obratiti se stručnjaku za mentalno zdravlje.