Često čujemo da ljudi govore da su depresivni. Sama riječ je ušla u žargon i opisuje svojevrsno melankolično stanje. Odmah treba pojasniti da loše raspoloženje, tuga ili manjak energije ne znači odmah da smo depresivni. Ako navedeni simptomi traju dulji period i ometaju naše funkcioniranje, tada bi bilo vrijeme da potražimo stručnu pomoć. Depresija ne poznaje granice i čovjeku je poznata od davnina.
NEŠTO MALO O POVIJESTI TUMAČENJA DEPRESIJE
Prve opise simptoma nalazimo već u Starom zavjetu, u Ilijadi, u opisima egipatskih liječnika. Kroz povijest se vodila rasprava da li je depresija bolest ili egzistencijalna drama. Hipokrat je smatra bolešću koja se ipak razlikuje od drugih i uzrok joj nalazi u crnoj žući. I Aristotel se bavi depresijom i vidi je kao karakternu crtu mnogih mislioca tog doba kao što su Platon i Sokrat.
U srednjem vijeku sveti Toma depresivne osobe opisuje kao nesposobne, lijene, nemarne. Njihovo stanje svrstava među sedam smrtnih grijeha. Tako depresija prestaje biti bolest i svrstava se u domenu duhovnosti za koju se smatra da je izazvana krivnjom i grijehom. Tek u doba renesanse razmišljanja o depresiji se vraćaju u sferu medicine.
Sigmund Freud svojim tumačenjima premješta depresiju iz konteksta tijela u apstraktno područje, samo ne poseže za pitanjima duše ,nego govori o psihi koja iz nesvjesnog upravlja ponašanjem cijelog polja čovjekovog organizma.
Pojavom neuroznanosti i farmakoindustrije, Freudove ideje kao da su zanemarene i prednost se daje lijekovima koji utječu na ljudsko ponašanje i osjećaje.
Današnje vrijeme donosi spoznaje da sami lijekovi ne donose trajno izlječenje. Lijekovi donose olakšanje , ali osnovni uzroci i dalje su tu. Kao da su potisnuti i u stanju trajne hibernacije. Prestankom uzimanja lijekova simptomi depresije se često vraćaju. Ponekad i lijekovi s vremenom slabije djeluju, pa ih je potrebno zamijeniti ili pojačati doze.
Oko uzroka depresije i danas se vode polemike, ali se zaključak i dalje ne nadzire. Tumačenja kreću od naslijeđenih gena, od fizioloških bolesti, do preuzetih obrazaca po kojima gledamo svijet oko sebe i nosimo se ili ne s vlastitim problemima. Kao i uvijek ,mišljenja sam da je svatko slučaj za sebe. Simptomi su slični, ali uzroci su individualni. Možda imamo naslijeđene gene koji nam daju sklonost ka depresivnom ponašanju, ali uvjeti u kojima smo odrastali i formirali ličnost imaju veliki utjecaj.
SIMPTOMI DEPRESIJE
Da bi se lakše borili s neprijateljem , treba ga upoznati. Navodim neke od opisa depresivnog ponašanja koji će možda nekome pomoći da osvijesti svoje stanje i po potrebi potraži pomoć.
Često su simptomi najizraženiji u jutro nakon buđenja. Pojavljuje se osjećaj nelagode i straha pred svim što dan donosi. Ti osjećaji su preplavljujući i oduzimaju energiju i volju. Daju određeni sivi ton svakoj misli i pogledu na događaje koje osobu prate. To more sivila koje oduzima motivaciju i energiju blokira i čini nemogućim pothvatom preživjeti dan.
Depresivne osobe često razmišljaju o prošlosti. Ta prošlost je obojena sivilom i često osjećajem krivnje. Noći prolaze uz teškoće uspavljivanja do buđenja u neko doba noći, nakon čega često ne mogu zaspati.
Takvo stanje traje danima i patnja može biti toliko jaka da osoba vidi jedini izlaz u smrti.
Navodim neke opise depresivnog stanja koje su dale same osobe koje proživljavaju depresivne epizode.:
“Osjećam se kao prazna ljuštura , jedna beživotna školjka ostavljena na žalu, nakon što su je valovi povukli.”
” Ja sam kao stablo koje je iznutra osušeno.”
” Kao automobil koji vozi, ali bez motora.”
Ovakvo stanje teško je depresivnoj osobi, ali i okolini u kojoj živi. Pozivi okoline da se trgne , da pozitivno misli često se odbijaju od osobe jer ona za tako nešto nema ni energije ni motivacije. Takvoj osobi je potrebna stručna pomoć.
KAKO FUNKCIONIRA NAŠ MOZAK
Naš mozak stvara obrasce. Obrasci se stvaraju tako da što više ponavljamo jednu radnju ili misao, to je put kojim naredbe idu postaje sve jači. Slikovito to možemo usporediti s vodom rijeke . Voda uvijek teče koritom koje je duboko. To ne znači da tok rijeke ne možemo promijeniti. Isto je i s obrascima u ponašanju i razmišljanju. Ako nam neki obrazac stvara probleme , možemo ga promijeniti. Ne kažem da je to lako. Ljudi ne vole promijene, pa ni kad su dobre. Drugi veliki problem je što svoje obrasce ne vidimo. Često ih vidi naša okolina, ali nama su u “slijepoj pjegi”.
STRUČNA POMOĆ
I tako depresivna osoba svijet vidi na svoj način, uz pomoć svojih obrazaca. Taj pogled joj donosi bol i oduzima volju za životom. Bez energije i motivacije sama se ne može nositi, a neki niti ne žele potražiti pomoć. U takvom stanju, lijekovi jako pomažu. Vraćaju životnu radost. Lijekove, psihofarmake može prepisati samo psihijatar. Psihofarmacima treba vremena da počnu djelovati. Kad se situacija stabilizira osoba je u stanju potražiti i drugi vid pomoći. Naime, ovakva stanja traže propitkivanje vlastitog pogleda na život, stavove, vjerovanja, analizu odnosa s okolinom itd. Sami lijekovi neće riješiti nagomilane probleme. Neće pronaći načine kako promijeniti ili prihvatiti svijet oko nas. Psihoterapija upravo pomaže u takvim situacijama. Različiti psihoterapijski pravci svojim stilom i tehnikama različito pristupaju problemima, ali svi s istim ciljem. Pomoći osobi koja ima simptome depresije. Pravac koji ja zastupam je gestalt psihoterapija. Više o gestaltu možete naći na ovim stranicama.