PSIHIČKI POREMEĆAJI – ANKSIOZNOST- ANKSIOZNI POREMEĆAJ
Za anksioznost možemo reći da je dugotrajno stanje pobuđenosti vezane uz osjećaj neizvjesnosti, neželjene i zapovjedne misli, napetosti, nemir, zabrinutosti, velikog stresa, panike i straha. Anksioznost donosi i fizičke simptome koji su jako neugodni. Simptomi su plitko i ubrzano disanje, lupanje srca, crvenilo lica, probavne smetnje i bol u trbuhu, mišićna napetost. Anksioznost se uveliko razlikuje od osjećaja straha. Strah je osjećaj koji nam često koristi i pomaže u donošenju odluka. Strah nas tjera na odluke tipa borba ili bijeg. Strah je osjećaj vezan uz normalnu anksioznost. U životu često nailazimo na situacije koje izazivaju anksioznost. Npr. nastup pred gomilom nepoznatih ljudi. Susrećemo se s brigom za svoju budućnost, strahom od različitih bolesti itd. Svi ti normalni strahovi su dio života i pomažu nam da planiramo i prilagođavamo se različitim situacijama. Razlika između straha i anksioznosti slikovito se vidi u tumačenju da je anksioznost pred-stimulativna ( više ili manje realna), a strah je post-stimulativan. Dakle, anksioznost dolazi prije događaja koji ga može izazvati i često ide uz pitanja tipa : “Što ako….?” Strah nastaje pojavom definirane realne prijetnje. Ako se prijetnja ponavlja , može prijeći u anksioznost. Pretjeran osjećaj anksioznosti prelazi u poremećaj. Pod anksiozne poremećaje struka je prepoznala različite fobije kao što su agorafobija, socijalna fobija, panični poremećaji, opsesivno-kompulzivni poremećaj. Tu spadaju i različiti poremećaji prilagodbe kao što je PTSP , akutna reakcija na stres, te disocijativni i somatoformni poremećaji.
Zajednički simptom svih tih poremećaja predstavlja anksioznost.
PATOLOŠKA ANKSIOZNOST
Teško je postaviti jasnu granicu između normalne anksioznosti i patološke. Smatra se da do 10% posto populacije pati od nekog oblika anksioznog poremećaja. Anksioznost prelazi u poremećaj kad je stalno prisutna u životu pojedinca i ograničava je u svakodnevnom funkcioniranju i umanjuje kvalitetu života. Javlja se neovisno o opasnosti i ne prestaje nakon stresa i prestanka opasnosti. Anksioznost je dio drugih poremećaja kao što je depresija, shizofrenija, paranoidni poremećaji itd. Anksiozni poremećaji se javljaju u svim periodima života, a najčešće u ranim dvadesetim i kasnim tridesetim godinama. Češća je kod ženske populacije.
Etiologija
Biološka tumačenja upućuju na metaboličku, genetsku i biokemijsku osnovu. Anksiozni poremećaji se pojavljuju češće u jednojajčanih blizanaca i kod osoba koje su u obitelji već imali nekog s tom dijagnozom. Kod osoba koje pate od anksioznog poremećaja prisutne su metaboličke promijene. Ipak sklonija sam stavu da životni uvjeti, stresne situacije i loša iskustva češće dovode do anksioznih poremećaja. Osoba koja pati od anksioznih poremećaja ima osjećaj da nema kontrolu nad događajima u životu. Ti događaji su često iracionalni, pogrešno tumače stvarnost oko sebe i predviđaju katastrofične događaje. Često se briga odnosi na obične svakodnevne situacije. Često čujem tumačenje da je razmišljanje o najgorem scenariju priprema da se taj loš scenarij izdrži. Zabrinutošću se ponekad prekriva i izbjegava stvarne loše emocije.
KAKO SE BORITI PROTIV PATOLOŠKE ANKSIOZNOSTI?
Jedan vid liječenja je farmakologija. Ona smiruje tenzije koju patološka anksioznost nosi, ali ne rješava bazični problem, a to je način gledanja na svijet oko nas. Ne rješava naše stavove, samopouzdanje, kapacitete za podnošenje stresnih situacija. Generalno stanje psihe može se promijeniti individualnom psihoterapijom. Kao gestalt psihoterapeut mogu predočiti kako individualna gestalt psihoterapija može pomoći. Kvalitetan, blizak i podržavajući odnos između psihoterapeuta i klijenta je od izuzetne važnosti. Sljedeći zadatak bi bio osvještavanje stavova i razmišljanja o životu i npr. nekom konkretnom događaju. Ljudi se kroz život služe sličnim, ako ne i jednakim obrascima u ponašanju. Zadatak je osvijestiti te obrasce i njihov učinak na nas. Nakon toga osoba ima mogućnost da promijeni svoje stavove i načine funkcioniranja. Odluka je na njoj. Prilikom mijenjanja vlastitog stanja svijesti , dobro je osvijestiti i što te promijene donose u naš život, odnosno da li promijene želimo i jesmo li spremni na njih.