Nedavno sam pročitala jednu lijepu poučnu priču i želim je podijeliti s vama. Bila je djevojka koja je učinila uslugu nekom čarobnjaku i da bi joj se odužio ponudio joj je vreću punu bisera. Kako čarobnjaci nisu uvijek prikazani kao jednostavni, čitaj velikodušni, tako je i ovaj čarobnjak postavio neke uvjete. Djevojka je mogla izabrati samo jedan biser. Kad bi ga izabrala, nije ga mogla više vratiti nazad u torbu ako se predomisli. Djevojka je sva sretna uzela vreću i izvadila prvi biser. Bio je osrednji, po njezinoj procijeni. Činilo joj se da će biti i boljih, pa ga je vratila. Tada je izvadila drugi, ali i on joj se učinio osrednji iako malo veći od prvog. I njega je vratila. Izvadila je treći koji je za nju bio veći, ali nije imao pravilan oblik, pa je i njega vratila. Pretpostavljate, tako je nastavila i dalje uvijek sa sumnjom da ima u vreći neki bolji.  Vreća se polako praznila. Tada je umjesto bisera izvadila kamenčić, pa neki jako mali biser da bi na kraju vadila samo male kamenčiće dok se vreća nije ispraznila.

Što mislite o priči? Da li vas podsjeća na život.? Mnogima tako prođe i cijeli život! Iz dana u dan tražimo nešto bolje i savršenije po nekim našim mjerilima. Često se desi da je sve dobro, osim jednog manjeg dijela. Sve dobro se zanemari, a onaj manji nesavršeni dio zasljepljuje nas. Nikad zadovoljni! Zaslijepljeni potragom za nečim boljim često zanemarujemo ono što imamo. Život prolazi u potrazi za boljim. Ponekad smo blokirani strahom da će biti još gore i ne poduzimamo ništa. I u jednom i u drugom slučaju dolazimo do istog rezultata.

 Jedino što imamo je upravo sada. U tom „upravo sada“ možemo djelovati, ali i prihvatiti sve dobro što imamo. I u ovim teškim vremenima svatko od nas može pronaći nešto što ga veseli i grije oko srca. Nešto za što je lijepo živjeti. U tom „upravo sada trenutku“ možemo sebi dozvoliti da se na kratko fokusiramo i prisjetimo toga lijepog. Razmišljanja o iskrenim, pravednim, čistim i istinitim stvarima u životu bi nas dovela do doživljaja istinske sreće i zadovoljstva. Znam da će svakom pomoći i dati snage za dalje. To su pravi biseri koje ne cijenimo dovoljno.

Neki od nas su skloniji pesimističnom pogledu na život. Kad se rodimo, u sebi nosimo zapise svojih predaka. Ti zapisi u genima utječu na naš život, ali odluka i odgovornost je na nama. Kakvu sliku o životu nosimo u sebi ovisi o nama. Kakav je vaš stav prema životu?

 Ako čitate ovaj tekst pretpostavljam da promišljate o sebi i pokušavate odraditi najljepši i najteži posao na svijetu, a to je rad na sebi. Zato predlažem da uzmete olovku i papir i odgovorite na sljedeća pitanja:

1. Kakao gledate na različita iskustva koja vam život servira? Da li ste skloni „zašto baš meni“ varijanti ili „iz ovog ću naučiti i odraditi  bolje za drugi put“ ili „ma takav je život, guraj dalje“. Ili možda imate neki drugi stav.
2. Držite li da se život kreče naprijed ili…? Gledate li na život kao na napredovanje ili…?
3. Da li se vidite kao žrtvu sudbine ili vam život nudi mogućnosti? Da li nakon neuspjeha osjećate gubitak interesa i energije za dalje ili sve doživljavate kao izazov?
4. Kako gledate na vlastitu odgovornost u odnosu na ono što vam se dešava? Da li smatrate da ste svojim stavom doprinijeli svemu što vam se dešava, pa i nesvjesno ili je sudbina protiv vas?
5. Da li obraćate pažnju na dobre strane vašeg života i da li ste na njima zahvalni?

Bez obzira kako glasili vaši odgovori na ova pitanja, činjenica je da što više pokazujete zanimanja za život, on će biti ispunjeniji. Za svaki uspjeh i neuspjeh ne možemo „kriviti“ nekog ili nešto. Za naše odgovore na život odgovorno je samo stanje našeg uma.