Kako odabrati pravog psihoterapeuta/kinju? 10 ključnih pitanja

Grafika sa natpisom 'you me' u žutoj boji na crnoj pozadini.

U ruke mi je došao tekst koji je, po meni, koristan za sve koji traže psihoterapeuta. Možda na prvu neće pomoći mojim kolegama i meni, ali nešto razmišljam. Bila sam prisutna na nekoj konferenciji i čula podatak da psihoterapeuti imaju jako visoko mišljenje o svojim kompetencijama. Tu uključujem i sebe! Ali, gle čuda! Nakon što sam pročitala tekst (napisao ga je navodno anonimni psihoterapeut iz Njemačke), počela sam se propitkivati i zaključila! I ja sam nesavršen čovjek s manama i kao takva mogu griješiti. Cilj je da griješim sve manje, a savršenstva i onako nema. Pomogao je i meni da se preispitam.

Neću prepisati cijeli tekst jer ga je kolega pisao uz mnogo satire (kažu da je nakon toga napustio posao psihoterapije). Bit je ista, ali u “ozbiljnijem” tonu. Pa da vidimo, što bi se klijenti mogli pitati kad se odluče i upoznaju svog psihoterapeuta.

1. Izgleda li vaš psihoterapeut/kinja zdravo i sretno?

Činjenica je da od tog čovjeka očekujete da vam pomogne da bolje živite. Ako imate dojam da je loše i urušeno, pitajte ga kako je? Možda je prolazna faza ili neprospavana noć i ne treba donositi brze zaključke. Ali ako vam ne želi dati odgovor (npr. to “nema veze s vama”), ima i te kako! Njegovo stanje utječe na koncentraciju, kapacitet, motivaciju!

Psihoterapeut razgovara s klijentom koji leži na kauču u svijetloj prostoriji, okružen zelenim biljkama i modernom umjetnošću.

2. Je li vaš psihoterapeut/kinja dorastao situaciji prvog kontakta?

Ako vidite hladnoću i nezainteresiranost (ili ne daj Bože “stav s visoka”), slobodno pitajte nešto u stilu: “Zar niste ni malo uzbuđeni?” Ako je odgovor: “Ne, zašto bi bio/bila?” Promislite kako možete uspostaviti kontakt s takvom osobom? Dobar kontakt u psihoterapiji je jako važan.

3. Provjerite da li vaš psihoterapeut/inja ima odgovarajuće obrazovanje!

Za psihoterapijski rad, pored bazičnog obrazovanja (npr. psiholog, psihijatar, soc. pedagog), potrebna je četverogodišnja edukacija za psihoterapiju i stotinjak sati individualne psihoterapije i supervizije. Ako vaš psihoterapeut mumlja i nudi drugačiju kompetenciju, razmislite! Rijetki su oni koji imaju urođeni dar. Isto tako preveliko hvaljenje vlastitim obrazovanjem može pokazivati nesigurnost u sebe. Razmislite!

Ilustracija starijeg muškarca s bijelom bradom i naočalama, drži povećalo i gleda u kameru, pozadina s tekstovima i dijagramima.

4. Ima li vaš psihoterapeut/kinja kompleks manje vrijednosti?

Taj kompleks je najčešće vezan uz medicinsko ili nemedicinsko obrazovanje. Izmišljena bolest može biti test s kojim možete provjeriti kako se vaš psihoterapeut/kinja nosi na tom planu ( kolega predlaže “arterijsku blasfomozu”). Skrivanje vlastitog neznanja sigurno nije dobra preporuka za psihoterapijski rad.

5. Ima li vaš psihoterapeut/kinja profesionalnog iskustva?

Ako je iskustvo manje od pet godina, nije fer da naplaćuje istu cijenu kao netko tko radi npr. već dvadesetak godina.

6. Ima li vaš psihoterapeut/kinja problema s naplaćivanjem svog rada ili određivanja cijene?

Posao psihoterapeuta/kinje sigurno nije da vas smješta u socijalno slabu kategoriju. Cijena rada ne bi trebala biti socijalno prilagodljiva, osim ako nije ponuđena prije nego što ste se upoznali kao npr. neka promotivna cijena. Ako imate problem s novcem, zadatak psihoterapeuta/kinje mogao bi biti pomoć da riješite vlastite financijske probleme, a ne da vas smješta u neke kategorije.

Ako imate posla s psihoterapeutom/kinjom koji ima problem s naplatom svojih usluga, a razlog vašeg dolaska po pomoć je problem s autoritetima, obrana svojih granica (ne znate reći ne), nisko samopouzdanje itd. zapitajte se kako vam može pomoći ako se i sam bori sa sličnim problemima.

Ruka drži zelenu nit koja izlazi iz usta crtežnog dječaka koji se smije, na pozadini sa svijetlom teksturom.

7. Živi li vaš psihoterapeut/kinja u čvrstoj vezi?

I terapeuti su ljudi. Mnogi od njih su usamljeni i imaju slabe kontakte. Možda im je rad s klijentima najčešći mogući kontakt. Što bi to značilo za vas?

Ako pak naletite na terapeuta koji skače iz veze u vezu, zapitajte se je li u stanju uspostaviti kontakt. Kako će doživjeti vaš problem?

8. Zna li vaš terapeut/kinja raditi nešto drugo osim psihoterapije.?

Šire radno i životno iskustvo sigurno da je poželjnije. Standardno školovanje iz psihoterapije ne znači da vaš terapeut/kinja ne zna svoj posao, ali praktično životno iskustvo sigurno širi vidike.

9. Puši li vaš terapeut/kinja tijekom seanse?

Osim što bi pušenje bilo nepristojno, još puno toga govori o terapeutu/kinji. Ako puši jer je strastveni pušač svjestan da bi bez cigarete bio manje skoncentriran, možda je u vašem interesu da prihvatite njegovu ovisnost. Ali ako pokraj cigareta ima i neku drugu ovisnost (npr. ponudi vas čašom vina)…..?

Ilustracija psihoterapijskih sjednica, s jednim ljubičastim stolicom i jednim žutim stolcem, u pozadini apstraktna linija koja simbolizira mentalnu zbrku.

10. Kako osjećate vašeg terapeuta/kinju?

Je li vaš terapeut u stanju podnijeti tjelesni kontakt? Mnogi ga ne mogu podnijeti. Ali ni prevelika otvorenost nije dobar znak. Zato bi bilo dobro znati da li imate posla sa živom pulsirajućom osobom ili samo s odstajalom, beživotnom poslovnom slikom.

Ako ste pročitali članak do kraja, dobili ste besplatnu poduku iz psihoterapije! Sretno!