Nekad u prošlosti možda je netko  bio zlostavljan, netko mu je nanio neko zlo. Da li je zlostavljane trajalo ili je bilo samo jednom  ne mora biti važno u kontekstu onog što želim reći. Ono o čemu hoću pričati su posljedice. Traume ostavljaju trajne rane koje utječu na daljnji život. Donose nam ponekad veliku emocionalnu bol. Ta bol može biti ljutnja, bijes, strah, mržnja.To su emocije koje negativno utječu i na naše zdravlje. Problem je kad istu traumatičnu situaciju ponovo proživljavamo razmišljajući o njoj. Ponovo i ponovo prevrćemo iste misli. Iste misli donose iste radnje, prelaze u naviku i kao hrčak u kavezu ne nalazimo izlaz. Kad se konstantno vraćamo istim emocionalnim ožiljcima, izlažemo se dodatnim nepotrebnim i beskorisnim patnjama umjesto da nastavimo živjeti.

Stare traume stvorile su u nama obrasce u ponašanju koji su nekad davno bili od koristi. Poslužili su  da se obranimo. Danas je situacija drugačija. Odrasli smo, promijenili se, a i naše životne okolnosti više nisu iste. Ali obrazac je ostao isti i danas nam možda više ne treba ili još gore, škodi nam.  Zato je neizmjerno važno suočiti se sa sobom i osloboditi se. Ništa neće pomoći ako i dalje hranimo teška sjećanja. Možda ste čuli za priču o dva vuka koji žive u nama. Preživljava onaj kojeg hranimo. Veliki Kineski mislilac Konfucije kaže:“Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš.“ Ako smo u stanju prošlost ostaviti u prošlosti, više ne postoji potreba njezinog beskrajnog ponavljanja.

 Kako sebi pomoći?

 Za početak je važno biti svjestan da li želimo promjene ili ne? Uloga žrtve ima i svojih prednosti. Da li smo ih svjesni i da li ih se želimo riješiti? 

Ako ipak želimo završiti s prošlošću, napravimo prvi korak!  

Izlaz može biti ako se suočimo s traumatičnim događajem. Moguće je da istu situaciju, s odmakom vremena, sagledate na drugi način i da je se riješite. Možda uočite nešto čega prije niste bili svjesni.

Pomaže i sagledati situaciju u kojoj se „zlostavljač“ našao. Spoznati nešto o njemu, o njegovom životu, njegovim traumama i obrascima koji se ponavljaju i kako sve to oblikuje njegovo ponašanje. Uči u „njegove cipele“. Shvatiti njegovu situaciju može biti višestruko korisno. Nije rijedak slučaj da žrtve nasilja osjećaju krivnju i sram. To su izrazito razarajući osjećaji. Možda ako osvijestimo  zlostavljača, shvatimo da njegovo ponašanje nema nikakve veze s nama i tako se možemo  riješiti srama i krivnje . Možda smo se samo našli na njegovom putu. Možda tada nađete snagu za oprost.

Oprostiti ne znači i opravdati! Opravdanja nema za bilo kakvo zlostavljanje. Ali ipak treba imati na umu da kad se držimo starih uvreda i nepravdi samo se smanjujemo , umjesto da rastemo. Umjesto da se prepuštamo staroj boli koja nam zagorčava život, prepuštanjem obnavljamo odanost životu. Postajemo slobodni i lakše nalazimo sretniji put i svrhu u životu.

 U radu na sebi mogu vam biti od koristi  grupe podrške. Grupe nude podršku, ali i daju drugi pogled na situaciju koja nas muči.

Ako je situacija i dalje loša, možete uvijek potražiti i psihoterapijsku pomoć.